Više o orijentaciji možete saznati ovdje.

 

Od trenutka kada u jutro (kako tko) ustanemo, koristimo orijentaciju. Samo da bi došli do kupaonice koristimo tehnike za određivanje gdje smo u prostoru i kuda treba ići. I tako cijeli dan do večeri kada treba opet pronaći krevetac i leći na počinak. Te tehnike duboko su usađene u nama tisućljećima evolucije. Toliko su automatske da ih nismo niti svjesni. Na svjesnu razinu dolaze tek kada ih pokušamo praktično primijeniti sa određenim ciljem. Jedan od takvih ciljeva je i orijentacija u prirodi.

 

U svakodnevnoj orijentaciji koristimo senzore našeg organizma: osjetilo vida, osjetilo navnoteže pa i osjetilo opipa. Na žalost, nemamo i osjetilo smjera kao neka druga živa bića. U kretanju u svakodnevnom okruženju koristimo zapamćene obrasce (mentalne mape) i u okviru tih obrazaca nalazimo put do cilja. U prirodi, na poznatim putevima, stvar funkcionira na jednak način. No kada skrenemo sa poznatih puteva u nepoznato, uključuju se neki drugi mehanizmi: mehanizam učenja i mehanizam zaključivanja. Pomoću njih pokušavamo naći put prema cilju i memorirati ga da bi u ponovljenoj situaciji do cilja došli na što brži i lakši način. Ti mehanizmi nisu savršeni i ne funkcioniraju uvijek najbolje, pogotovo u složenim situacijama. Za to nam dobro dođu razna pomagala.

 

Tijekom tisućljeća razvoja civilizacija ljudi su imali potrebu za kretanjem. Krećući se prvi puta novim predjelima zapamtili su prizore na putu i to znanje koristili su kada su ponovo išli u taj kraj. Također su to svoje znanje prenosili i drugima, opisom. Kasnije su ljudi naučili to znanje i zabilježiti: nekada opisno a nekada i crtežom, što se je kasnije pretvorilo u sustav zapisivanja koji danas zovemo geografska karta.

 

Danas, kada govorimo o pismenosti i pismu, čitanju i pisanju, prvo pomislimo na abecedu i slične sustave. No i glazbenici imaju svoje posebno pismo, matematičari i kemičari također. Tako i geografi, geodeti i mnogi drugi imaju svoje: to su kartografski znakovi organizirane na geografskoj karti.

 

Pismenost danas podrazumjeva ne samo puko bilježenje i čitanje pismovnih znakova nego i upotrebu istih na jedan rutinski i lagan način. Znači, ne sricanje slovo po slovo nego istovremeno i čitanje i razumijevanje cijelih riječi i rečenica. Za većinu ljudi koji su imali sreću obrazovati se to je automatski postupak toliko svakodnevan da nam se čini urođenim kao i disanje. To se pomalo događa i sa tzv. "informatičkom pismenošću".

 

No da li smo geografski pismeni? Koliko lako ili teško čitamo geografske karte? Odgovor je: otiđimo u prirodu i pokušajmo. Ja mislim da uglavnom nećemo biti zadovoljni - čast izuzecima. Stvar je u tome da se i ova vrsta pismenosti stječe kao i sve druge: dugotrajnim ponavljanjem i vježbom. Baš kao i čitanje knjiga, nota, kemijskih formula i ne znam čega drugog. Orijentacija je i nauka i vještina.

 

2015 izašlo je prvo izdanje "Orijentacije za planinare" a sada evo i drugog izdanja. Ova knjižica ima tu osnovnu namjeru da uvede planinara, a i sve ostale koji zalaze u prirodu, u kartografsku pismenost i tehnike korištenja orijentacijskih pomagala, te ih potakne da te tehnike često vježbaju i primjenjuju. Korisno bi bilo te tehnike isprobavati u poznatim situacijama da bi se lakše koristile u nepoznatim. Dakle, kada idete u prirodu poznatim putevima, svrnite pogled koji puta na kartu. Ne svedite odlaske u prirodu da puko hodanje. Usporedite ucrtane simbole sa situacijom u prirodi. Pokušajte reljef ucrtan na karti vizualizirati u 3 dimenzije. Posegnite za kompasom i provjerite poznate smjerove. Kao i sve ostale vještine i orijentacijska zahrđa ako se ne upotrebljava, ma koliko dobro bila naučena na početku. A šteta bi bilo da ta vještina padne u zaborav kao što se pomalo događa sa računanjem na papiru.

 

Priručnik je štampan u obliku suženog A5 formata pogodan za nošenje na izlete. Unutar mekog uveza plastificiranih korica nalazi se 80 stranica teksta i ilustracija u boji. Obrađene su teme klasične orijentacije kakvom se planinari služe, kartografije na Internetu te orijentacije pomoću uređaja satelitske navigacije. U okviru teksta o klasičnoj orijentaciji opisana su pomagala koje koriste planinari: kompas, karta, pedometar i drugo. Objašnjeni su postupci određivanja strana svijeta i smjerova pomoću kompasa i karte, zatim određivanje vlastitog položaja te kretanje u prirodi pomoću kompasa, karte i drugih pomagala. U dijelu o kartografiji napravljen je osvrt na koordinatne sustave i kartografiju na Internetu. Poglavlje o satelitskoj navigaciji objašnjava princip rad satelitskih sustava i mogućnosti osobnih uređaja satelitske navigacije.

 

Svi pojmovi u priručniku usklađeni su sa terminologijom koju dana upotrebljava struka (geodezija, kartografija, geografija...). Recenzent je dr. sc. Drago Špljarić, profesor na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji je dao i mnoge vrijedne sugestije za poboljšanje opisa pojedinih pojmova i postupaka u cilju boljeg razumijevanja sadržaja od strane čitatelja.

 

Izdavač priručnika je HPD "Zagreb-Matica" a autor njen dugogodišnji član Mladen Fliss. Mladen Fliss diplomirao je Geofiziku na PMF Sveučilišta u Zagrebu. Kao student bavio se je astronomijom a bavljenje nautičkim sportom priskrbilo mu je i znanja iz pomorske navigacije. Licencirani je vodič HPS-a i drži predavanja i vježbe u plainarskim školama u "Matici" i drugim planinarskim društvima.

 

Mladen Fliss, ožujak 2019.

 

     

 

Video: