Planinarska vodičica Antonija nam je otkrila sve prednosti ove rekreacije: ‘Svi smo kao velika obitelj, a ponekad se dogodi ljubav među planinarima‘

Svjež zrak, mir i sloboda, samo su neke od prednosti planinarenja, a ujedno i vrlo učinkovit način da se riješite stresa. Također, ova aktivnost idealan je i zabavan način za održavanje kondicije, ali i stjecanje novih prijatelja.

Kako bi saznali planinare li Zagrepčani te kako funkcioniraju planinarska društva, razgovarali smo s Antonijom Milovac (52) koja je član udruge HPD Zagreb-Matica koje broji čak dvije tisuće članova i 62 vodiča. Posao vodiča isključivo je volonterski, dakle sve se radi iz ljubavi prema prirodi i rekreaciji.

Na samom početku otkrila nam je kada se kod nje rodila strast prema ovoj vrsti aktivnosti.

„Ljubav prema planinarenju rodila se još kada sam upoznala svog supruga. On je iz Satrigrad-Paklenice, mjesta u kojem je planinarenje itekako popularno. Krenula sam s njim i svidjelo mi se. Kako suprug kasnije nije mogao ići tako često sa mnom, odlučila sam se učlaniti u planinarsko društvo i pokušala naći nešto što bi me privuklo da bih još bila bolja u toj vrsti rekreacije. Zaista mi se svidjelo i odlučila sam ići za vodiča u planinarskom društvu“, priča nam ova Zagrepčanka.

Kako bi u tome uspjela, Antonija je morala završiti planinarsku školu. Opća planinarska škola omogućuje širok pregled osnovnih znanja o planinarstvu i planinarenju. Cijeli proces traje dva mjeseca, nakon čega polaznici dobivaju diplomu za završenu „opću planinarsku školu“.

„Zatim se javljate vodiču u nekom planinarskom društvu ili vas oni izaberu ako pokažete dovoljno želje i motivacije te krećete na obuku za vodiča. Obuka traje dva vikenda i u konačnici se polaže ispit za vodiča koji obuhvaća prvu pomoć, orijentaciju, snalaženje u prirodi, vođenje itd“, kaže Antonija.

Okolnosti vođenja zavise o vještinama kretanja i uvjetima na terenu zbog čega su razrađeni i odgovarajući standardi za vodičku djelatnost. Sukladno tomu postoji A standard; ljetno planinarenje za kojeg je certificirana naša sugovornica, B standard, zimsko planinarenje, C standard; sportsko penjanje, D standard; stijensko penjanje, E standard; ledeno penjanje, F standard; alpinizam i G standard; planinarsko skijanje.

Iako možda vlada mišljenje da prevladavaju muški vodiči, Antonija nam otkriva da je društvo zaista šaroliko te da ima i popriličan broj ženskih vodiča, različitih dobnih skupina. Upitali smo ju i tko najviše planinari.

„Društvo je zbilja raznoliko, baš zbog toga jer nudimo i rute različite težine. Neke su više tehnički zahtjevne, negdje se hoda dulje, a neke su za prave alpiniste. Dakle, za svakog ima ponešto i to ljudima odgovara te zaista planinare razne dobne skupine“, kaže.

Prokomentirala nam je i kakav je odaziv u doba pandemije.

„Ja sam krenula opet u listopadu voditi ture. U početku je bilo malo straha kako će to sve izgledati, ali ljudi nisu stali s rekreacijom što je dobra vijest no svi su oprezni što se tiče mjera. Jedini minus je što je cijena autobusa poskupila za sto posto jer se plaćaju dva sjedala. Čini mi se da su se ljudi baš okrenuli rekreaciji na otvorenom“, priča nam Antonija i otkriva koje su pogodnosti planinarenja.

„Fantastično je za zdravlje prije svega. Svaki planinar kada krene u planinu ima svoje ciljeve i motiv. Mene je to toliko ispunilo jer prohodate toliko toga, a sreća kada dođem na vrh i vidim svu onu ljepotu oko mene je neopisiva. Planinarenje je odličan način da izbacite sav bijes iz sebe, ispušete se, riješite s stresa i razmišljanja o poslu. Ja sam nova osoba otkad planinarim. Umjesto da vrištim po kući, ja izbacim sve negativno van na planini, kroz znoj i hod“, priznaje nam sugovornica.

Iako je „prehodala“ gotovo cijelu Hrvatsku i brojne druge zemlje, Antonija kaže kako je njoj najljepša planina i ruta naš Velebit. Najzahtjevnija ruta bila joj je Olimp u Grčkoj.

„To je bilo van mojih mogućnosti. Došla sam 200 metara podno vrha, počela su mi koljena klecati i jednostavno se nisam osjećala dobro. Mislim da tad jednostavno nisam bila spremna za toliki izazov“ kaže.

Objasnila nam je i što može biti problematično prilikom vođenja grupe.

„Ljudi se ponekad precijene i dođu do određene dionice i dalje od toga više ne mogu, što može biti problem jer moramo naći način kako ih vratiti dolje. Također, iznimno je važno da nam planinari kažu ako boluju od nečega kako bi znali postupati u slučaju da se nešto dogodi. Ponekad ljudi jednostavno ne žele reći da imaju određenu vrstu oboljenja jer se boje da ih nećemo pustiti na rutu, no to su stvari s kojima zaista ne treba riskirati“, upozorava Antonija.

Ipak, valja naglasiti da su prednosti planinarenja zaista velike. Osim što ima pozitivan utjecaj na zdravlje, upoznajete i nove ljude.

„Već dugo planinarim i moram priznati da smo svi u društvu postali kao jedna velika obitelj. Prije pandemije, tu se i feštalo i pjevalo. Družimo se, rekreiramo, zaista su svi opušteni, a pored velikih prijateljstava dogodi se i pokoja ljubav. Ljudi se toliko zbliže na izletima, a sve je to prednost planinarskog društva jer upravo tamo imate sigurnost, mogućnost odlaska na brojne staze i naravno priliku za upoznavanje osoba koje s vama dijele istu ljubav, planinarenje“, zaključuje.

(Fotografije i tekst prenijeti s portala zagreb.info)