O Izraelu smo svi ponešto znali, imali manja ili veća očekivanja i zasigurno je većina nas imala u planu jednom posjetiti ovu veličanstvenu zemlju. Kada je u jesen 2016. najavljena tura koja će osim klasičnih kulturološko-biblijskih lokaliteta uključivati i planinarenje, bilo je sigurno da je to tura koja se ne propušta. Sve ljepote koje smo vidjeli i trenuci koje smo doživjeli dokazali su da smo bili u pravu. Skupilo nas se 36 planinara, uglavnom iz HPD-Zagreb Matica, a vodili su nas iskusni vodiči Toni Bikić i Bruno Šibl.

Prvi i drugi dan: na put krećemo u nedjelju navečer i nakon noćnog leta u ranu zoru stižemo u zračnu luku Ben Gurion gdje se susrećemo s našom vodičicom Bertom, sada Izraelkom rodom iz Sarajeva i vozačem Saidom. Krećemo prema Nazaretu u kojem ćemo biti smješteni 4 noći i koji je prva točka našeg istraživanja prirodnih ljepota, planinarskih tura i svetih mjesta zabilježenih u Bibliji. Nazaret je najveći arapski grad u Izraelu, s populacijom od 60 000 stanovnika. Drugi dan, budući da smo umorni od neprespavane noći, obilazimo sveta mjesta Nazareta: Crkvu Navještenja Marijina, u kojoj je kamena kućica u kojoj je živjela Sveta obitelj, crkvu Svetog Josipa, Josipovu radionicu, prolazimo uličicama klasičnoga arapskog souka, posjećujemo Kanu Galilejsku te završavamo dan na Brdu skoka.

Treći dan: dan prvog planinarenja, i to na goru Tabor (588 m) koja se nalazi 10 km jugoistočno od Nazareta, u istočnom dijelu Izraelske doline. Nalazi se na INT izraelskoj transverzali, iako je to i put kojim idu hodočasnici po Svetoj zemlji. Nailazimo na prvi izazov - iako staza nije zahtjevna stijene su klizave od blata nastalog nakon nekoliko uzastopnih kišnih dana. Uspon je trajao oko dva sata, a kako smo se uspinjali, opet je počelo kišiti. Na vrhu nas je dočekala bazilika Preobraženja Gospodinova okružena prelijepim vrtom i ostacima benediktinskog samostana te zrake sunca koje su potjerale oblake. S vrha se pogled prostire na Ezdrelonsku ravnicu, goru Hermon i Galilejsko gorje. Nakon predaha i uživanja u pogledima te posjeta bazilici krećemo crnom stazom nizbrdo prema autobusu. Staza je klizava zbog blata pa je bio potreban poseban oprez, a štapovi su se pokazali kao neophodan dio opreme. Spuštamo se u dolinu i veselimo obećanom specijalitetu bliskoistočne kuhinje - falafelu. Poslijepodne provodimo u posjeti Gori Blaženstva na kojoj je Isus držao govore sabrane kao „Govori na gori“, zatim posjećujemo Tabghu gdje je Isus čudesno nahranio ljude ribom i kruhom, posjećujemo crkvu Petrova primata (Mensa Christi) gdje imamo priliku vidjeti Galilejsko jezero. Galilejsko jezero je jedinstveno po tome što se nalazi 200 metara ispod morske razine. Posjećujemo i gradić Tiberijadu na obali istog jezera gdje predvečerje provodimo u šetnji i zamišljamo kako izgleda u ljetnim mjesecima, zasigurno se radi o izraelskoj rivijeri. Navečer se vraćamo u Nazaret i uživamo u specijalitetima izraelske kuhinje i druženju.

 

Četvrti dan: rano ustajemo i krećemo na novu planinarsku turu - goru Meron (1.208 m). Glavna staza kreće na sjeverozapadnoj strani sela Meron. Planina Meron druga je najviša planina u Izraelu. Vrijeme je sunčano iako je prohladno. Pogledi s ove staze INT transverzale pružaju se sve do Golanske visoravni, a obuhvaćaju cijelu Galileju. Opet nam je bilo suđeno blato na stazi, a pri vrhu led i snijeg. Takav teren nismo očekivali pa ta činjenica samo potvrđuje da u planinu uvijek valja kretati što bolje pripremljen. Štapovi možda nisu praktični za put avionom, ali se uvijek pokažu neophodnima. Putem nas prati umiljata kujica koju smo susreli još u podnožju i koja ne odustaje sve do vrha. Nakon tri sata uspona dolazimo do sjevernog vidikovca s kojeg je nezaboravan pogled na cijelu Galileju i goru Hermon koju ćemo osvojiti sutradan. Staza INT ide ispod vršnog grebena na kojem su vojni objekti. Od sjevernog vidikovca treba 15 minuta do istočnog vidikovca i još 10 minuta do parkirališta.
Sjedamo u autobus te na nagovor druza kojeg susrećemo na ukrcaju odlazimo u njegovo mjesto Hurfeish na kavu s kardamomom. Druzi su vjerska i etnička skupina koja pored većinskih Židova, uz Arape muslimane, Arape kršćane i Beduine čini manjinsku populaciju Izraela. Dio naše grupe odlazi na planinarsku šetnju kroz rezervat prirode kanjonom Nahal Amudom do slikovitog gradića Safeda, mjesta u kojem se razvilo židovsko mistično učenje kabala. Grupa koja je krenula na pješačku turu imala je za cilj proći kanjonom parka prirode Nahal Amud (Wadi Amud), klancem u kojem vegetacija služi kao sklonište za ptice i divljač koja traži hranu i vodu. Ondje vodi dobro obilježeni pješački put koji je dio Izraelskog nacionalnog puta (INT). Pri samom prolasku kroz kanjon moguće je vidjeti raznolik biljni i životinjski svijet uz sam tok polusuhog potoka na kojem su ostale napuštene ruševine nekad korištenih vodenica-mlinica, a danas su dom za divljač i ptice. Postoje mjesta gdje je voda stvorila bazenčiće tako da se izletnici mogu i osvježiti. Posebno su interesantne živahne životinjice naziva daman kamenjar (lat. procavia capensis) koje nas promatraju iz špilja visoko u stijeni. Nakon 2 sata ugodne planinarske ture, napuštamo kanjon rječice Amud, koja se stjenovitim terenom probija prema Galilejskom jezeru, a mi se uspinjemo sve do brze ceste gdje će nas pokupiti autobus. Nastavljamo prema mjestu Safed/Tzefat, mjestu u kojem se razvilo židovsko mistično učenje Kabala. Od parkirališta se uspinjemo u slikovito mjesto, najviši grad u Izraelu (900 m). To je također jedan od 4 sveta grada Talmuda. U srednjem vijeku bio je popularno okupljalište mnogih grupa sefardskih Židova izbjeglih iz Španjolske. Safed je do danas ostao važan centar židovskih religioznih studija. Stara mjesta središta grada najbolje se istražuju pješice prolazeći uskim uličicama i strmim stubištima. Prijašnja Arapska četvrt (koja je postala židovskom 1948. godine) sada je dom velike kolonije umjetnika i danas je poznata kao Umjetnička četvrt. U nekadašnjem natkrivenom souku izlažu se crteži, nakit, slike i skulpture.

 

Peti dan: iz dana u dan program je sve zanimljiviji, a mi usprkos intenzivnom tempu nismo nimalo umorni. Današnji je dan posvećen Golanskoj visoravni, odnosno Gori Hermon (2.814 m). Toni i Bruno odlučuju da će na terenu procijeniti koje su mogućnosti planinarenja budući da se radi o masivu čiji vršni dio kontroliraju snage UN-a. Dolazimo autobusom na polazišnu točku našeg uspona, s južnih obronaka koji spadaju pod izraelski dio okupiranog područja. Najviši vrh do kojeg se može doći je 2.036 m i nalazi se na skijalištu te je najviši vrh u području koje kontrolira Izrael. Većina grupe odlučuje krenuti na planinarsku turu do tog vrha, a nas desetak kreće skijaškom žičarom do vrha gdje gomile Izraelaca poput zaigrane djece uživaju u snježnim radostima, grudanju, sanjkanju i skijanju, što nije za čuditi s obzirom na to u kakvom geografskom području žive. Lijep snježni sunčani dan na planini Hermon privukao je valjda sve školarce iz Izraela. Sunčano je, ali i izuzetno hladno čemu ne pomaže jak vjetar. Na vrhu se sastaju planinarska grupa koja je imala pravi zimski uspon i grupa koja je uživala šetajući po skijalištu.

Planinarska grupa na oštrom zavoju brdske asfaltirane ceste (1.400 m) iznad sela Druza Majdal Shams napušta autobus i ugleda ploču s vojnom zabranom prolaska ovim predjelom. Međutim odmah na betonskom bloku pored nalazi se tipična kolorirana planinarska markacija. Ići ili ne pitanje je sad. Bruno i Toni su se prisjetili opsežne e-mail prepiske s vojnom komandom ovog područja, ali odlučuju krenuti radi planinarske markacije. Snijeg je tvrd i treba procijeniti može li se ići bez derezica. Tako u 9:50 počinje zimski planinarski uspon na Mt. Hermon, najvišu planinu koju danas dijele tri blisko istočne države Izrael-Sirija-Libanon.

Prenosim iskustva s uspona planinarske grupe koju sam dobila od Tonija i Brune iz prve ruke. Sam uspon je klasično zimsko planinarenje po ugodnom i sunčanom zimskom danu, koje u početku
laganijim usponom izlazi za 1,5 sat na široku pluženu brdsku cestu koju koriste terenska zimska vozila za potrebe jedinog skijališta, koje je ove godine u punoj funkciji jer je napadalo dosta snijega. Dok se odmaramo nakon strmijeg izlaza na cestu, upravo prolazi „snježna ambulanta“ - ratrak koji u svojoj kabini vozi i određeni broj turista. Cestu koristi i vojska za kontrolu i nadzor kretanja po planini. Usput srećemo vojnike u bijelim maskirnim uniformama koji patroliraju terenom na skijama. Naravno, svi nose oružje...S plužene ceste (1770 m) oštrijim usponom po tvrdom snijegu izlazimo na vršni greben (1955m) s kojeg se dobro vidi skijalište u dolini, sva brda u bližoj i daljoj okolici i gornja stanica žičare. Pogled je fantastičan. S ovog vršnog grebena trebamo se spustiti na gornji dio skijaške staze i njenim se rubom penjemo na terasu gornje stanice žičare. Nalazimo se na visini 2030 mnv. To je i najviša točka našeg putovanja u Izrealu. Za sam uspon nam je trebalo 3 sata.
Šteta je što nismo mogli doći do samog vrha na 2.814 m, s kojeg pogled seže čak i do Damaska. Planinu Hermon nazivaju i „oči i uši nacije“ jer se na vršnom grebenu nalaze vojne točke koje čuvaju sigurnost Izraela. Masiv Hermon je također i tampon zona između Sirije i Izraela, što je i jedan od razloga zašto je sam vrh nedostupan. Nakon spuštanja skijaškom žičarom do autobusa, puni oduševljenja krećemo na novi pothvat, turu po obližnjem kanjonu koji se također nalazi na INT transverzali, ali zbog visokog vodostaja potoka odustajemo. Odlučujemo se na opciju hodanja do križarske tvrđave Nimrod s čime zaključujemo zanimljiv planinarski dan. Jedinstven je osjećaj planinariti na Golanskoj visoravni.

 

Šesti dan: napuštamo Galileju i krećemo prema Zapadnoj obali na palestinskom području prema Judejskoj pustinji i Jerihonu, najstarijem gradu na svijetu, koji datira još od 6250 pr.Kr. koji je uz to i najniži grad na svijetu jer se nalazi 260 m ispod razne mora. Čudesan je osjećaj prolaziti kroz ova područja o kojima smo čitali u Bibliji, a koja su nažalost spominjana i u krvavim sukobima našeg vremena. Vozeći se gledamo beskrajne biblijske pejzaže i slušamo Bertine priče u kojima su se ispreplitale sadašnjost i prošlosti ovog područja, priče iz vremena Starog zavjeta, iz vremena Isusa i njegovih putovanja i čudesa te život suvremenog Izraela. Putem posjećujemo mjesto Isusova krštenja na rijeci Jordan. Danas se penjemo na Goru Kušnje (Jebel Quarantul) na kojoj je, kako se vjeruje, boravio Isus nakon krštenja u rijeci Jordan, gdje je postio dok ga je iskušavao Sotona. U strmim stijenama uklesan je grčki manastir koji smo posjetili i uživali u pogledu na Jerihon. Nakon spuštanja krećemo prema čudesnom riječnom koritu Wadi Qelt koji je proglašen rezervatom prirode. Više nije hladno i valja se zaštititi od pustinjskog sunca. Kao naručeni, prilaze nam beduini i uspješno prodaju marame „palestinke“ koje našim planinarima vežu na autentičan način pa su ljudi zaštićeni od sunca i spremni za atraktivne fotografije. Čudesna je pustinja koja nas okružuje, a putem susrećemo arapske obitelji na pikniku i druge hodače. Pješačimo klancem oko tri sata, a dio puta nas vodi uz potok koji teče koritom. U strmim klisurama nalaze se špilje, a cijela flora je vrlo specifična i slikovita. Put nas vodi do ranokršćanskog manastrira svetog Jurja iz 5. stoljeća. Odlazimo u Jerihon gdje ćemo noćiti na palestinskom području što čini ovo putovanje još uzbudljivijim.

 

Sedmi dan: čeka nas još jedan čudesan dan u Svetoj zemlji. Krećemo put Mrtvog mora, a prva na redu nam je planinarska tura na Masadu, utvrdu na visoravni iznad Mrtvog mora. Penjemo se oko sat i pol vremena do rimskog nasipa. Zanimljivo je da se radi o 400 m visokoj uzvisini koja je na 0 metara nadmorske visine. Na vrhu se nalaze ruševine Herodovih palača, a poznata je po tome što je na njoj oko 1000 Židova zelota počinilo samoubojstvo kako živi ne bi pali u ruke Rimljanima. Nakon spuštanja i uživanja u gotovo nestvarnim vidicima krećemo na kratku turu po prirodnoj oazi Ein Gedi gdje hodamo uzduž rijeke Nahal David do dva velika slapa. Završavamo dan na obali Mrtvog mora. Neki
uskaču u more kako bi isprobali plutanje, a drugi samo gacaju ili spravljaju maske od blata da provjere hoće li ih ukućani tako pomlađene prepoznati kad se vrate. Mrtvo more je slano jezero koje ima preko 30% soli i minerala i koje leži u depresiji na 400 metara ispod razine mora. Ondje se nalazi i najniži morski bar na svijetu, na - 418 metara uz plažu Kalia Beach. Odlazimo u Jeruzalem gdje ćemo provesti sljedeća dva dana.

 

Osmi dan: Ustajemo u cik zore kako bi prije gužvi posjetili jedno od najsvetijih mjesta kršćanstva- baziliku Svetog groba. Ulazimo u Stari grad kroz vrata Jaffe i dok polako sviće prolazimo kroz stare kamene ulice. Hodajući osjećam kako je na svakom koraku, na svakom kamenu utkana povijest ratova, vjere i čovječanstva. Ovo je sveti grad za sve tri Abrahamske religije: judaizam, kršćanstvo i islam. U Jeruzalemu se isprepliću sadašnjost, prošlosti, svetost, krvavi sukobi, uništavanje, stvaranje, podjele i jedinstvo. Poseban je osjećaj biti na ovakvom mjestu. Ulazimo u baziliku Svetog groba i nakon ranojutarnje mise obilazimo posljednje postaje Križnog puta koje se u njoj nalaze i sam Sveti grob. Svatko proživljava ovo mjesto u dubini svojih misli i intime. Slijedi obilazak drugih biblijskih mjesta, Maslinske gore na kojoj se nalaze mnoga kršćanska svetišta i staro židovsko groblje, a u samom podnožju je i Getsemantski vrt. Zatim obilazimo Via Dolorosu, crkvu Sv. Ane i crkvu Uznesenja Marijina. Poslijepodne odlazimo u Betlehem gdje će naš vodič biti Jaser, koji je u vremenu „Nesvrstanih“ završio radiologiju u Beogradu pa govori jezik koji razumijemo. Posjećujemo baziliku rođenja Isusova, špilju Sv. Josipa i Sv. Jerolima i pastirska polja sa bazilikom. Vraćamo se u Jeruzalem i provodimo predvečerje prema vlastitim željama.

Deveti dan: Krećemo u obilazak Hramske gore i platoa gdje se nekoć davno nalazio židovski hram, a gdje je danas džamija Al-Aqsa. Na platou se nalazi veličanstvena džamija zlatne kupole – Omarova džamija. Spuštamo se do Zida plača, za koji je pravilniji naziv Zapadni zid jer se radi o zidu razorenog hrama, židovskog najsvetijeg mjesta u Jeruzalemu. Pišemo želje koje umećemo u zid u nadi da će se ispuniti. Odlazimo do sobe Posljednje večere, Davidovog groba i crkve Marijina usnuća. Šećemo starim gradom, a Berta nam približava prošlost i sadašnjost grada. Vrijeme je da se oprostimo s Jeruzalemom i odemo do Tel Aviva i starog grada Jaffe, u kojem se ne uzgajaju naranče nego se radi o luci utovara radi kojega naranče imaju oznaku Jaffa. Jaffa je danas predgrađe lijepog i planski uređenog Tel Aviva s dugačkom šetnicom uz plažu.

 

Deseti dan: Nakon slobodnog jutra u toplom i sunčanom Tel Avivu krećemo u zračnu luku Ben Gurion i putem prema zračnoj luci dobivamo od Berte iznenađenje - certifikate da smo bili na hodočašću u Jeruzalemu. Kontrola na izlazu s aerodroma nije niti blizu onome što smo očekivali i o čemu svi pričaju.

Ovo je bilo nezaboravno putovanje u kojem smo objedinili ljubav prema planinama, hodočašće, bogatstva svjetske baštine, vidjeli smo more, jezera, pustinju, tradiciju i okrenutost prema budućnosti. Sva putovanja obogaćuju, ali ovo je imalo ono nešto što se ne može opisati, može se samo osjetiti.

Shalom Izraele, nadam se da ćemo se vidjeti opet.

Napisala : Ivana Ramić , 2017